CROATIAE, QUO VADIS


Na kraju ove 2019. godine napraviti ćemo malu reviziju u umirovljeničkim “pootanjalim” novčanicima. Kažu novac nije sve ali eto plaća račune, liječnike, čini život odnosno njegovu kvalitetu nijansu boljom.

Da bi taj život u zlatnoj dobi bio malo bolji HSU je tražio drugačiju mirovinsku reformu, povećanje cenzusa za oslobađanje od plaćanja dopuskog zdravstvenog osiguranja (uz godišnje usklađivanje), izmjenu operativnog plana i povlačenje sredstava iz europskih fondova za ugradnju dizala u višekatnice, podizanje cenzusa u Gradu Zagrebu za novčane naknade umirovljenicima s niskim mirovinama… za sve to nije bilo sluha ali, kažu, ni sredstava u ovoj koju ispraćamo ali niti u onoj koja je pred nama, pisalo je u odbijenicama… Dodatnu kap u plimi siromaštva pojačala je i odluka o podizanju cijene odvoza otpada.

Ali eto tako, sukladno Zakonu, sindikati Holdinga i predstavnici trgovačkih društava Holdinga, Zagrebačkog električnog tramvaja, Vodoopskrbe i odvodnje te Velesajma usuglasili su se o novom kolektivnom ugovoru. Njime će, naplativši svoje sad već evidentno povećane cijene usluga (nerjetko izbivši time koji obrok onima koji su u našoj socijalnoj državi i najsocijalnijem gradu najugroženiji), osigurati isplaćivanje ukupno 12.500 kuna koje se neće oporezivati godišnje, putem takozvane hranarine, nagrade, božićnice, regresa. Uz to povećaje se i dosadašnja osnovica plaće od 2.884 za 5,8%,. Radnici ovih društava dobiti će 5000 kuna hranarine koje će na razini cijele godine dobiti za troškove užine. I tako će biti za sve,  radnike  naših gradskih tvrtki, njih 10.700.

Kako će biti s onima koji su izgubili pravo na besplatno dopunsko osiguranje uslijed minimalnih usklađenja mirovina, pravo na mizerne novčane naknade (još mizernije božićnice) u Zagrebu to čini se nikoga ne zabrinjava. Ni državu, ni grad, ni mlade koji odlaze s kartom u jednom smjeru…