GRADSKA GROBLJA, PODRUŽNICA UNUTAR ZAGREBAČKOG HOLDINGA ODLUČILA DRASTIČNO POVEĆATI CIJENE SVOJIH USLUGA – SKUPLJE JE OD OVOG TJEDNA UMRIJETI


 

Od početka ovog tjedna u Zagrebu je skuplje umrijeti. Ovaj težak životni usud pogađa ljude svake životne dobi, no po prirodi stvari u većem broju slučajeva govorimo o osobama starije životne dobi. Najčešće se naši „stari“ pobrinu i za ovaj „dan“ prije nego odu kako ne bi „ostalo nekome na teret“. Znamo li koliko naših umirovljenika živi u siromaštvu i koliko je onih koji su u riziku od siromaštva? Znamo li kada je Grad Zagreb zadnji puta uskladio i povisio cenzus za primanje novčanih naknada za one s niskim mirovinama. Nije već od davne 2004. godine. No je li to našem socijalno osjetljivom gradu bitno? Njegovom gradonačelniku bez čije se suglasnosti ovakva odluka nije mogla donijeti?

Podizenje cijena smještaja u domove umirovljenika prošle godine, od travnja cijena plina, najavljuju se poskupljenja smeća, gubitak prava na oslobođenje plaćanja dopunskog osiguranja zbog minimalnog usklađenja mirovina, zasigurno će za posljedicu imati i još hladniju zimu za 2019/2020 godinu za mnoge naše roditelje, braću, sestre, susjede, prijatelje…

No vratimo se povećanju cijena „kada zaspemo zauvijek“. Drastično povećanje cijana usluga ukopa za oko 900 je kuna, kremiranja tisuću, godišnjeg održavanja grobova za sto kuna više trebalo bi pokriti navodni gubitak od 14 milijuna. Godišnji gubitci, trebali bi biti prihvatljivo obrazloženje za ovakovo podizanje cijena u Gradskim grobljima. Poskupljenja nije bilo od 2007. godine, kažu, a kontinuirani gubitci iz usluga održavanja groblja, ukopa i kremiranja nisu omogućavli adekvatno investicijsko održavanje na svim lokacijama groblja. Sredstva „prikupljena“ povećanjem biti će uložena u obovu mrtvačnica, postavljanje električnih zvona na svim grobljima, sređivanje staza i putova na grobljima, uređenje trgova i ulaza na malim grobljima, kao i osiguranje adekvatne rasvjete groblja. Problem je navodno i zbrinajvanje otpada s groblja ( kao, uostalom i u ostatku Grada).

Zaključno kada odemo „tamo“ će biti ljepše, našim najmilijima biti će ljepši prizor kada nas dođu obići u vječnom počivalištu, imati će čak i adekvatniju rasvjetu ali nikoga čini se nije briga što ćemo tamo otići gladni i sami (jer mladost i dalje odlazi), čvrsto zgrčenih dlanova promrzlih od ljudske dobrote.