HRVATSKA SOCIJALNA DRŽAVA A CENZUSI I DALJE ZAMRZNUTI – TRAŽIMO NJIHOVO POVEĆANJE ALI I KONTINUIRANO USKLAĐIVANJE


Krajnje je vrijeme da se dogode izmjene zakona koje će omogućiti kontinuirano usklađivanje cenzusa s troškovima života, a kako se čini nećemo tako skoro raspravljati o povećanju/usklađenju cenzusa.

Vlada je, naime, odbila prijedlog HSU-a, Prijedlog Zakona o izmjeni i dopuni zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju s obrazloženjem postojanja i drugih prava za socijalno ugrožene osobe ali i nedostatkom sredstava danas no i u projekcijama proračuna za 2020. i 2021. godinu. Poražavajuće.

Zamrznuti cenzusi kod dopunskog zdravstvenog osiguranja od 2004. godine iz dana u dan povećavaju broj umirovljenika koji su izgubili pravo na besplatno dopunsko osiguranje (odnosno da se ono plaća iz proračuna). Gubitak prava na dopunsko zdravstveno osiguranje, uz nastanak obveze plaćanja istog a malo uvećanje mirovine, umirovljenike koji su u siromaštvu dovodi u još težu životnu situaciju. Pokrivanje troškova dopusnkog zdravstvenog osiguranja značajno je veće u odnosu na postignuta uvećanja (jesmo li baš to htijeli postići usklađivanjem bez povećanja cenzusa). Što kad ovome dodamo i činjenicu kontinuiranih najava poskupljenja polica dopunskog osiguranja?

Još uvijek pravo na plaćanje premije osiguranja iz državnog proračuna ostvaruju i osigurane osobe čiju ukupan prihod u prethodnoj kalendarskoj godini, iskazan po članu obitelji, mjesečno nije veći od 45,59% proračunske osnovice, a što u ovom momentu iznosi 1.516,32 (prihodovni cenzus), a za osiguranike – samce, ako im prihodovni cenzus u prethodoj kalendarskoj godini nije veći od 58,31% proračunske osnovice odnosno 1.939,39 kuna. Uspoređujući ove podatke s troškovima života koliko jednom umirovljeniku danas ostaje? Koliki je cenzus u odnosu na liniju siromaštva? Koliko mlijeka ili voća si može taj umirovljenik osigurati ovaj mjesec? Razmišlja li socijalna država o čovjeku?

Nadalje valja spomenuti da smo država koja se suočava sa snažnim demografskim problemom, problemom nataliteta i iseljavanja. Koliko dugo se nije mijenjao dohodovni cenzus za dječji doplatak? Što je s cenzusima kod prava na socijalnu pomoć?

Da je problem isti i na lokalnoj razini u prilog govori i činjenica kako Grad Zagreb (tzv. najsocijalniji grad, predvodnik u socijaloj politici) nije mijenjao visninu cenzusa za naknade umirovljenicima s niskim mirovinama također od davne 2004. godine.

Članak 1. našeg Ustava kaže: „Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država“? Zašto onda oni koji su je svojim radom stvarali pucaju pod bremenom siromaštva prepušteni sami sebi?

Ono čemu se nadamo je kako će biti sve manji broj onih koji će doći u neku tešku životnu situaciju kada mu od nas, društva, zajednice i države treba pomoć.