HSU NA SREDIŠNJIM TIJELIMA ODLUČIO – SLJEDEĆA GODINA DEFINIRANA GODINOM BORBE PROTIV SIROMAŠTVA


Na jučerašnjoj sjednici Središnjeg odbora odlučeno je kako će naša sljedeća godina biti godina borbe protiv siromaštva.

Siromaštvo se definira kao stanje u kojem čovijek nema dovoljno materijalnih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba i za sudjelovanje u životu zajednice. Kako bismo utvrdili broj onih koji žive u siromaštvu koristimo tzv. granicu siromaštva a kako određujemo tu granicu,  bitno je pitanje.

Hrvatska se koristi Eurostatovom metodologijom te je u tom slučaju granica siromaštva za pojedinca, po posljednjem izvješću,  2.485,00 kuna, za četveročlanu obitelj 5.218,00 dok je stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti 24,8%.

Što zapravo znači i sa sobom za posljedicu povlači ekonomska nemoć pojedinca? Nije to samo nemogućnost plaćanja računa, podmirenja osnovnih životnih potreba nego je  čovijek djelomično ili potpuno isključen iz zajednice u kojoj živi, nesretan, depresivan, gladan, bolestan i nemoćan. Mi koji imamo tu sreću da živimo svakodnevni život zadovoljavajući svoje potrebe ne smijemo zaboraviti na one koji to nisu u mogućnosti. Dio je naše odgovrnosti, odgovornosti svakog od nas ponaosob, pružiti ruku stvaranju ekonomski sigurnijeg društva. Brojke nas odmiču od ljudske dimenzije siromaštva, no služe svrsi u detektiranju istog.

Je li naša Strategija borbe protiv siromaštva i socijelne isključenosti u Republici Hrvatskoj iz 2020. godine mrtvo slovo na papiru. Da tome jeste tako govori u prilog i činjenica kako sve više naših starijih sugrađana susrećemo na ulicama kako prikupljaju otpad koji se može prodati, koji je za nekog sirovina a prodajom će sebi osigurati koricu kruha. Dakle, kada siromaštvo pogodi ona najstarije teško je povjerovati da će “za života” postati bolje, toplije…

Odgovorni smo i pozvani učiniti sve što je u našoj moći kako bi poboljšali kvalitetu života naših sugrađana koji se “suočavaju s ovom bolešću u društvu”. Poboljšajmo kvalitetu života naših baka, djedova, majki, očeva, osoba s invaliditetom, svih onih koji jesu u siromaštvu ili žive u riziku od istog…

Uključimo se, nemojmo samo detektirati problem, ponudimo konkretna rješenja. Puno je načina i modaliteta poput podizanja cenzusa za naknade kod niskih mirovina, oslobađanje od plaćanja dopusnkog osiguranja uz jednako dostupno pravo na zdravstvene uskuge… mogućnosti je doista jako puno.

Skernimo pogled, otvorimo oči i djelujmo pametno. Ne zaboravimo da milostinja jednako ponižava onoga koji je prima i onoga koji je daje. Nitko ne treba milostinju. Na putu života puna je torba teška, ali  je prazna još teža.