KAKO SE NA UMIROVLJENICIMA BROJKE “LOME”


Zagrebačka strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2025. godine – ŠTO NAM ZAPRAVO GOVORE BROJKE

Svi već odavno znamo, između ostalog jer smo „osvješteni“ pa djelujemo pišemo, iznosimo brojke o tome što je siromaštvo, „koliko ga je“ i u kojim sferama, tko je naviše pogođen…

Pred nama su izbori ali danas pred zastupnicima u Gradskoj skupštini i usvajanje strategije iz naslova. Strategija ističe da je najveće stopa rizika od siromaštva po dohodovnoj metodi u gradskim četvrtima Gornja i Donja Dubrava, potom Pešćenica – Žitnjak…

Nezaposlenost nam se od 2010. godine smanjivala, pa opet u 2020. godini povećavala kažu zbog nepovoljnih gospodarskih okolnosti uzrokovanih pandemijom. Postavljamo pitanje – ima li na smanjenjenje nezaposlenosti od 2010.g. značajan učinak negativno izmjenjena demografska slika Hrvatske/Zagreba jer novu dijasporu sada ne čine pojedinici nego obitelji? Kako Zagreb utječe na odlazak njegovih stanoovnika?

Ako se osvrnemo na analizu podataka o pravima socijalne skrbi Grada Zagreba zanimljivost je da je prva stavka Novčane pomoći umirovljenicima. Zašto baš umirovljenicima? Možda stoga što i po samoj predloženoj Strategiji a sukladno Pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj u 2019. godini najviši rizik od siromaštva imaju osobe starije od 65. godina te rizik iznosi 30,01%. Među tom skupinom, najviši rizik imaju žene. Iz Grafikona 11 predložene Strategije vidljivo je kako se broj korisnika od 2015. godine do 2020. smanjivao. Iz dijagrama se da naslutiti kako se stanje poboljšalo, kako je rizik od siromaštva manji, kako su umirovljenici počeli bolje živjeti, jer sve ih manje koristi novčanu pomoć (ali sve više ih kopa po kontejnerima, živi u hladnim stanovima, zbog covida se nisu mogli grijati ni po trgovačkim centrima). Postavljamo pitanje – Je li doista tako ili problem leži u činjenici baš tog „zabetoniranog“ cenzusa, uz povećanje troškova života jer za isti novac ne možemo više dobiti isto? Ako je tomu tako kako to da se cenzus za ostvarivanje prava na novčanu pomoć umirovljenicima nije povećavao od 2004 godine i da se kreće do 1.500,00 kuna?

Novčana pomoć za plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja korisnicima novčane pomoći umirovljenicima. Ista slika 2016.-2017- raste potom od 2017. godine siguran konkretan kontinuiran pad broja korisnika do 2020. godine. Vjerujemo li da su prihodi umirovljenika toliko porasli da je doista sreća da im podrška lokalne zajednice više nije potrebna pa su njihova pleća dovoljno jaka da podnose još ovaj teret? Postavljamo pitanje – ukolio smo željeli pomoći onim sugrađanima koji su morali početi plaćati premiju jer država nije dizala cenzuse a mala usklađenja mirovina stvorila su „čuda“ u smislu gubljenja prava na dopunsko na račun proračuna, kako to da su se i naše brojke toliko smanjivale? Revizije čine čuda…

Novčana pomoć osobama kojima je priznato pravo na status roditelja njegovatelja – ova stavka je u porastu. Na žalost uvijek bi bilo bolje da brojke ne rastu ali kada već postoje potrebe dobro je da ih pokušamo zadovoljiti. Postavljamo pitanje – do kada će samo roditelji, a ne i braća i sestre, imati pravo na status njegovatelja? Prirodnim slijedom roditelji će otići prije svoje djece a braća i sestre ovaj status ne mogu ostvariti a ostaju tu da njeguju svoju braće i sestre koji svakim danom imaju veće poteškoće i potreba za njegom je veća? Što misle mjerodavni kome su prepuštena djeca koja trebaju ovakvu podršku kad roditelji „odu“? Pobrinuti će se sustav…???? Baš kao i za bolovanja po toj osnovi…

Stavke se dalje nižu i sve su u padu, naknada za troškove stanovanja, pravo na podmirenje troškova ogrijeva, pomoć u mliječnoj hrani, pomoć u obiteljskim paketima, ljetovanje, prehrana u pučkoj kuhinji, pravo na besplatnu godišnju ili mjesečnu kartu za ZET. U padu su davanja ali zasigurno ne i potrebe. Koji oksimoron. Postavljamo pitanje – kako je moguće da za pravo mjesečnu kartu a besplatnu godišnju ili mjesečnu kartu za ZET moćemo držati cenzus na 3.200,00 kuna a za ostala prava su cenzusi puno niži (1.500,00) pa mala usklađenja stvaraju lavu gubitaka prava?

Zaključujemo: veliki broj navedenih stavki, zapravo ozbiljnih životnih problema čini se nerjetko su pitanja statistike i perspektive iz koje čitamo brojke, zar ne? Koliko dugo još mogu izdržati oni na kojima se brojke lome?