MASTER PLAN PROMETNOOG SUSTAVA GRADA ZAGREBA I ŽUPANIJA U NAŠEM PRSTENU NA SJEDNICI GRADSKE SKUPŠTINE – hoćemo li usvojiti plan koji neće služiti ničemu, koji se neće primjenjivati


Pred zastupnicima u skupštini naći će se Master plan naše funkcionalne regije (Središnja Hrvatska) koji bi se trebao uklopiti u Strategiju prometnog razvoja Republike Hrvatske bi trebao biti podloga za povlačenje sredstava za ovu nakanu iz sredstava Europske unije.

S prometnog aspekta, ovaj Master plan ima izuzetan utjecaj i značaj zbog gospodarskog i administrativnog položaja Zagreba ali i za svakodnevni život naših sugrađana koji se nerjetko guše u prometnim gužvama. Kada u popodnevnim satima želite stići s istoka grada do zapada ponekad vam je potrebno više od sat i pol da stignete do odredišta. Prometne gužve na Kustošiji postale su nepodnošljive. Zagušenost prometa je na svum glavnim prilazima gradu (Velika Gorica, Dugo Selo, Samobor i Zaprešić). Takvih točaka ima napretek. Velika fluktuacija u uvjetima koji to ne mogu podnijeti. Ne zaboravimo da na spomenutom području živi 1.250.000,00 stanovnika. Građani se na tom području nose sa velikim brojem poteškoća u prometu. Na mikro razini postoje situacije kada npr. autobus ZET-a, redovna linija, svaki mjesec nekih par dana uopće ne vozi određene linije (npr. linije 230 Granešinski Novaki koja s te polazišne točke treba krenuti u 6,05, jednostavno se ne pojavi i tu postoji obrazac nepojavljivanja).

Kada svemu ovome dodamo loše stanje lokalnih cesta, loše stanje željezničke infrastrukture koje onemogućava ispunjenje potencijala željezničkog prometa, neprepoznavanje sustava javnog prijevoza kao alternative prijevozu osobnim vozilima zbog nezadovoljavajuće kvalitete, nepostojanje poticaja te gotovo nikakva edukacija o korištenju učinkovitijih i ekološki prihvatljivih vozila i nepostojanje infrastrukture za distribuciju alternativnih goriva vidljivo je s koliko se mi problema suočavamo.

Napravljena je analiza, prikupljane su informacije i kažu poštujući kriterije okolišne prihvatljivosti, tehničke i tehnološke funkcionalnosti, poštivanja međunarodnih standarda, racionalnosti, prostorno prihvatljivog ponašanja i etape izvodivosti donešen je prijedlog master plana.

Iz današnje perspektive, obećanja, potrošenih sredstava poreznih obveznika je li iluzorno očekivati unaprijeđenje javnog prijevoza razvojem prigradske željeznice, osigurati koordinaciju i suradnju različitih razina javnog prijevoza i rješavanje na regionalnoj razini (kako npr. građani koji trebaju u Kosnicu zagrebačkim busom mogu samo do Domovinskog mosta). Tarifna unija oko Zagrebačkog prostora takaođer bi trebala biti uspostavljena. Na koji smo način riješili terminale za prelazak s individualnog prijevoza na javni (najavom proširenja parkirališnih zona, osobito uz tramvajske linije kakovu poruku šaljemo onima koji žele koristiti javni gradski prijevoz). O stanju željeznica svi znamo dovoljno. Elektrifikacija pruga, izgradnja dvokolosječničkih pruga ali i bolja suradnja s Hrvatskim željeznicama također je nužan preduvjet.

BICIKLISTIČKI PROMET ne znamo od kud krenuti. Staza ima pa nema, biciklisti ne poštivaju odluke kako se kretati, kuda se kretati, kako preko pješačkih. Situaciju dodatno kompliciraju oni koji se koriste tzv hoverboradima (nešto pout skejta na struju). Brzo i nečujno korisnici ovih strojčeka jurišaju našim pločnicima, ne zaustavljajući se a križanjima, završecima blokova zgrada, ugrožavajući i sebe i pješake.

Što uopće reći o pristupačnosti javnog prijevoza osobama s invaliditetom odnosno onima s teškoćama u kretanju? Loše, ne postoji gotovo korektna prilagodba.

O Prostornom planu i GUP-u koji bi ovo sve trebali podržati tj. bez njih ne ide možemo li samo sanjati?

Zaključimo hoće li nedostatak raspoloživih proračunskih sredstava ali i izbiljne volje, jer se za ovu nakakanu ne odvaja (pogled upiremo u europska sredstva a nismo ih znali preuzeti pa ni u slučaju ugradnje dizala u višekatnice), neosigurane prometnce s nezadovoljavajućom signalizacijom, neelektrificiranost i jednokolosječnost pruga, neadekvatna dinamika provedbe prometnih i infrastrukturnih programa donesenih na državnoj razini, nedovoljna razvijenost širokopojasne infrastukture ostati još dugo naša zbilja?