MUŠKARCI ODLUČUJU ŠTO JEDNA SILOVANA ŽENA TREBA NAPRAVITI


Ovih dana medijski prostor uzburkan je još jednom temom o kojoj nerjetko raspravljaju “ravnopravni” muškarci. Tema ja bolna i osjetljiva, kako za ženu koja je ovo nasilno iskustvo prošla, tako zasigurno i za žrtvinu obitelj. Ono što iritira su stavovi poput “ako zatrudni nakon silovaja, mora dogovoriti s obitelji šta će učiniti” koji su posljedica,na žalost, narjetkog stava o ulozi žene u našem društvu. Kad se rodiš kao žena jednostavno od tebe se očekuje da šutiš, radiš, rađaš i gotovo uvijek budeš najviše druga na listi prioriteta.. Na ovakove stavove nastavlja se i činjenica kako su žene gotovo uvijek zamjenice, za isti posao manje plaćene ….

Moje pitanje je što jedan muškarac doista može znati o silovanju jedne žene? S čim se suočava, kako s tim živi jer je “ranjena”, promjenjena  za cijeli život. Ukoliko se još dogodi i trudnoća o tome dakle treba odlučivati sama. Zasigurno to bi trebala podijeliti sa svojim bližnjima, trebala a ne morala. Odluka o tome kako će postupiti treba biti žrtvina. Živimo u vrijeme kad se proklamiraju jednake mogućnosti, prava i odgovornosti  iako smo dosta daleko od toga. Pokazatelj naše neučinkovitosti je još uvijek velik postotak nasilja u obitelji (pa i onih koji donose odluke o tome može li žena sama odlučiti o svojoj trudnoći).

Mi smo, zapravo, društvo nečinjenja. Zato je na ženama prvenstveni zadatak da se osnaže, ekonomski prvenstveno, jer tada neće o njihovom životu odlučivati netko drugi.