NAŠI NAS RODITELJI TREBAJU DANAS


Naši sugrađani treće životne dobi, nakon više od godine dana djelovanja covida, još češće se susreću s problemima koje im donose neimaština, bolest, usamljenost i socijalna isključenost.

Imamo sve manje djece, starimo, a broj osoba starijih od 65 godina čini sve veći udio u ukupnom broju stanovnika. Nije li krajnje vrijeme da izmjenimo Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i omogućimo nama, djeci, pravo na naknadu plaće radi njege bolesnog roditelja. Možda kao i kod supružnika do 20 dana za svaku utvrđenu bolest?

Naši roditelji su nerjetko samci, od koga da traže pomoć kada ih treba odvesti liječniku, zapamtiti upute i savjete liječnika? Koliko djece je u mogućnosti plaćati osobu koja će umjesto nas biti na raspolaganju našim roditeljima kada im je to najpotrebnije?

Uveli smo institut gerontodomaćica ali znamo li kolike su zapravo potrebe i koliko obitelji čeka da uopće dobije gerontodomaćicu i na koliko sati tjedno? Gerontodomaćice ne mogu zamijeniti potrebnu skrb kada se zdravstveno stanje pogorša i kad je potrebno biti uz roditelje. U doba covida ovi se problemi ne čine tako bitni jer vrijeme je „spašavanja“ no oni itekako postoje i značajno opterećavaju život kako roditelja tako i djece.

Nije li, zapravo, diskriminirajuće da imamo pravo na bolovanje kako bismo njegovali supružnika i djecu ali ne i pravo na bolovanje kako bismo tu istu podršku pružili onima koji nas isto tako trebaju, našim roditeljima? Na ovaj način se starije osobe diskriminiraju u smislu mogućnosti pristupa zdravstevenim uslugama ili se djeca izlažu riziku i laži te po lažnim osnovama traže bolovanje, jer na bolovanje moraju? Što dobijemo s tim, kakve uštede jer čini se da se radi na uštedama? Na kome?

Što predlažemo ..samo izjednačavanje prava prema svakom ljudskom biću.