RADNI ODNOSI – COVID 19- JEDNAKI ILI JEDNAKIJI


 

Korona virus već izvjesno vrijeme unosi neizvjesnost u naše živote. Nastojmo ostati pribrani i sagledati kako dalje danas, sutra…

Oni koji rade, javni ili realni sektor, pred milijun izazova. Sa svih strana upozorenja #ostanidoma pozivaju na razum i razumno ponašanje kada je u pitanju opaki virus čije razorne posljedice vidimo svuda oko nas. Mi za sada odgađamo veći nalet oboljelih (stariji ostaju doma), razumnim ponašanjem (bar većina nas, a apeliramo na one koji ne poštuju samoizolaciju), kako bismo omogućili zdravstvenom sustavu da se može u manjim naletima nositi s brojem onih koji su oboljeli uslijed izloženosti virusu.

Dakle, s jedne strane imamo apel na poslodavce da svaki radnik koji može ostati doma, ostane raditi od doma, ostane kako bi se rizik na svakom pojedinom čovjeku smanjio. Jer zapamtimo ovo je borba na svakom pojedinom od nas.

Nije rad od doma do sada bio jedina mogućnost za sve nas koji radimo. Shvaćamo mi svi kako je jako bitno da naša radna mjesta ostanu danas, sutra.. kada sve ovo prođe.. kada se kod nas u Zagrebu tlo prestane tresti… Poslodavci su trebali osigurati rad u slučaju ovakvog stanja na način da rad bude siguran i da se ne ugrožava zdravlje radnika. U situacijama poremećaja poslovnih aktivnosti poslodavca uzrokovanih epidemijom poslodavac bi, u svrhu očuvanja zaposlenosti i radnih mjesta te provođenja mjera zaštite od širenja virusa, u skladu s važećim Zakonom o radu mogao uvesti npr. nejednaki raspored radnog vremena, promijeniti rasporede radog vremena radnika, ugovoriti skraćivanje radnog vremena, koristiti mogućnosti u određivanju odmora i dopusta (plaćeni i neplaćeni), prekid rada uz naknadu plaće u visini prosjeka tri zadnje isplaćene plaće ili odrediti rad od kuće…

Koliko nas se našlo na krivulji što će biti s nama i našim zaposlenjem ovih dana? Koliko ljudi je već pokucalo na vrata zavoda za zapošljavanje? Koliko poslodavaca je koristilo donošenje odluka poput prekida rada (ne radnog odnosa) ili donošenje odluke kojom se određuje rad od kuće? Vidjeti ćemo valjda kada sve ovo prođe. Ono što smo zamijetili kao loš primjer jeste to što neki poslodavci za poslove koji se mogu obavljati od kuće to rezolutno odbijaju. Obrazloženja su, poput, kako osigurati uvjete za rad, sigurnost i zaštitu (ako se kuća/zgrada sruši u potresu a kao uredi ne mogu), osobito u vrijeme podrhtavanja u Zagrebu. Obrazloženja su išla do bizarnih kako povezati ured s domom (pa za miloga Boga internetom i mailovima, sigurno ne žičanim kablom s jedne strane grada na drugi). A što se sigurnosti i zaštite zdravlja tiče Vlada je na svojim stranicama objavila članak pod nazivom Radni odnosi: pitanja i odgovori, na kojoj razjašnjava mnoge nedoumice pa i ovu što se tiče sigurnosti. Dakle, ukoliko se odluči na određivanje rada od kuće (što stožer preporuča) stan, kuća ili drugi prostor u kojem radnik obavlja poslove s malim rizicima za poslodavca, kaže Vlada, nije objekt namijenjen za rad već stambeni, pa se stoga ne može zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtijeva za mjesto rada. No čini se da neki poslodavci imaju stav kako je rad od kuće „rezerviran“ za javni sektor a ne za realni i toga se slijepo drže.

Poslodavci omogućite rad od kuće kada god je to moguće, neće ovo trajati dovijeka i Vaše odluke nam ne trebaju sutra nego danas. Ukoliko se plaće budu morale rezati, rezati će se i onima koji su „na radu od kuće“. Svaka odluka koju donesete podložna je promjenama, osobito u ovim danima kada su moguće promjene gotovo tjedne.

Sada saznajemo da smo na pragu donošenja zakona koji bi za vrijeme epidemije regulirao pitanja iz radnih odnosa drukčije nego Zakon o radu. Je li točno da će se on neće odnositi na državne i lokalne službenike, jer njihova radna prava uređuju posebni zakoni, nego samo na realni sektor? Zakon bi bio na snazi za vrijem trajanja epidemije.

Radni naslov zakona je navodno: “Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima proglašene epidemije bolesti COVID -19″, a njegovo donošenje očekuje se u najkraćem roku.

Ukoliko bi bio donesen on bi poslodavcima omogućio sljedeće: mogućnost smanjivanja plaće putem pravilnika o radu do minimalne plaće, pravo poslodavca da ponudi radniku dodatak ugovora o radu kojim bi se u vremenskom trajanju važenja odluke o proglašenju epidemije skratilo ugovoreno radno vrijeme i time ugovorila plaća niža od prvotno ugovorene, mogućnost jednostrane odluke poslodavca o radu na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće), mogućnost drukčijeg uređenja prava na naknadu plaće zbog prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti proglašene epidemije bolesti COVID-19 (dakle, smanjivanja naknade) itd…

Dodatan problem, uz postojanje virusa, poslodavcu ali i radniku, stvara nemogućnost dolaska na posao. Veliki broj radnika iz udaljenijih lokacija uopće nisu u mogućnosti doći na svoja radna mjesta. Kako regulirati njihov status?

Hoće li donošenje ovog zakona osigurati našu budućnost (naših poslodavaca ali i nas kao pojedinaca) ostaje za vidjeti? Računamo da svi imamo jedan zajednički interes, opstanak. Sigurno je jedno da se problemi moraju rješavati odmah. Ponavljamo: Nastojmo ostati pribrani i sagledati kako dalje danas, sutra…trebaju nas naša djeca, roditelji, trebamo jedni druge…