STARENJE STANOVNIŠTVA I NOVA DIREKTIVA VIJEĆA EU – usporiti tendenciju starenja stanovništva povećanjem broja rođenih i ekonomskim osnaživanjem žena


Europska unija suočena sa starenjem stanovništva, sve manjim brojem rođene djece, u riziku od ekonomskih potresa i neodrživosti socijalne države pod sve većim teretom pokušava tendenciju starenja usporiti olakšavanjem položaja zaposlenih roditelja.
Nakon povlačenja prijedloga Komisije iz 2008. godine za revidiranje Direktive Vijeća o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, Komisija je najavila da priprema novu inicijativu utemeljenu na širem pristupu kojom bi se uzela u obzir društvena kretanja u posljednjem desetljeću.

Cilj je smanjiti problem nedovoljne zastupljenosti žena među zaposlenima i podržati njihovo napredovanje u karijeri poboljšanim uvjetima. Kroz ovu direktivu nastoji se uskladiti poslovne i privatne obveze žena/majki. Proširuju se postojeća i uvode nova prava za žene i muškarce, čime se potiče jednako postupanje, osiguravanje jednakih mogućnosti na današnjem tržištu rada i rodna ravnopravnost.

Stopa zaposlenosti žena (u dobi od 20 do 64 godine) 2015. je iznosila 64,3 % u usporedbi sa 75,9 % kod muškaraca. Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti na tržištu rada najviše osjećaju roditelji i druge osobe koje moraju skrbiti za nekoga. U prosjeku je tijekom 2015. stopa zaposlenosti žena s jednim djetetom mlađim od 6 godina bila gotovo 9 % manja od stope zaposlenosti žena bez male djece, a u nekoliko zemalja Europske unije ta je razlika premašila 30 %  . Uz to, žene puno češće preuzimaju ulogu neformalnih skrbnika za starije ili funkcionalno ovisne članove obitelji od muškaraca. Isto tako, zbog obveza skrbi žene puno češće rade u nepunom radnom vremenu. Time se znatno pridonosi rodno uvjetovanim razlikama u plaćama (koje u nekim državama članicama iznose i do 28 %), koje se tijekom radnog vijeka reflektiraju u rodno uvjetovane razlike u mirovinama (u prosjeku 40 % u EU-u) zbog čega se povećava rizik od siromaštva žena i njihove socijalne isključenosti, posebice u starijoj dobi.

Jedan od glavnih uzroka tog problema neodgovarajuća je politika u području ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Pokazalo se da se lošija stopa zaposlenosti žena pogoršava zbog dopusta koji su neujednačeno osmišljeni u pogledu roda, nedostatnih poticaj muškarcima za korištenje dopusta radi skrbi o djeci i/ili funkcionalno ovisnim članovima obitelji, ograničenih mogućnosti korištenja fleksibilnih radnih uvjeta, nedostatnih usluga formalne skrbi i negativnim ekonomskim čimbenicima.

Postojeći pravni okvir na razini Unije i na razini država članica sadržava ograničene odredbe kojima bi se potaknulo muškarce da preuzmu teret obveza skrbi jednak teretu žena. Na primjer, osim izostanka u slučaju više sile, trenutačno ne postoji propis EU-a u kojem se propisuje očinski dopust ili dopust za skrb o bolesnim ili funkcionalno ovisnim članovima obitelji. Ovdje trebamo istaknuti kako naše zakonodavstvo ne poznaje roditelje kao članove uže obitelji kao razlog skrbi (bolovanja), ali zato je na snazi obveza djece skrbiti o starijima.

Donošenjem ove direktive roditeljima i skrbnicima pogodovati će ravnoteža između poslovnog i privatnog života koja će biti prilagođenija potrebama današnjih obitelji, dok će s druge strane povećanje zaposlenosti žena, povećanje njihovih plaća i napredak u karijeri pozitivno utjecati na žene i na njihovo ekonomsko osnaživanje, socijalnu uključenost i zdravlje njihovih obitelji. Poslodavcima će pogodovati veći izbor radnika, motiviranija i produktivnija radna snaga te manji broj izostanaka s posla. Povećanjem zaposlenosti žena pridonijet će se i rješavanju problema demografskog starenja te jamčenju financijske stabilnosti država članica.

 

Donošenjem Direktive potaknulo bi se zapošljavanje žena ali i jačanje uloge oca u obitelji. Jasna je intencija da se želi olakšati položaj roditelja na tržištu rada kako bi se odlučili na više djece. Kako oba partnera mogu raditi osam ili deset sati dnevno i imati više djece. Malo koja prosječna obitelj, osobito u Hrvatskoj, zbog troškova života može si priuštiti da radi samo jedan od roditelja. Državi nije u interesu da oba roditelja ne rade, osobito u situaciji nestašice radnika. Skraćeno i fleksibilno radno vrijeme za roditelje, je li kod nas zamislivo da radnik kaže da će zbog djeteta ili djece raditi dva ili tri dana u tjednu i da može računati na izdašne porezne olakšice od države? Danas još ne.

 

Članice EU dužne su u roku od tri godine unijeti pravila Direktive u svoja zakonodavstva i osobito voditi računa kod fleksibilnog i rada od kuće o samohranim roditeljima i roditeljima djece s invaliditetom.

 

I na koncu hoće li država uvođenjem fleksibilnog radnog vremena kompenzirati dio zarade ovako skraćenog radnog vremena?

I NA KONCU, HOĆE LI U DEMOGRAFSKIM PROBLEMOM OPTEREĆENOJ DOMOVINI, RODNO UVJETOVANE PLAĆE PRESTATI POSLJEDIČNO OSTAVLJATI DUBOKI TRAG U RODNO UVJETOVANIM VISINAMA MIROVINA?

Predsjednica Foruma žena HSU

Davorka Vukadin Tabaković