ZAŠTO UVIJEK KASNIMO – GRADSKI PROJEKT ZA OBOLJELE OD ALZHEIMERA I DRUGIH DEMENCIJA


Iako postoje određeni primjeri dobre prakse,Grad Zagreb još uvijek nema strukturiranu i odgovarajuće organiziranu skrb za neizlječivo bolesne osobe niti podršku članovima njihovih obitelji. Mreža timova i ustanova za palijativnu skrb u Zagrebu još uvijek nije dovoljno razvijena. Jesmo li realizirati ciljeve zadane u Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020. ?

Prepoznajemo palijativnu skrbi kao novi model zdravstvene skrbi, koji je interdisciplinaran u svom pristupu te omogućava kvalitativno i kvantitativno vrednovanje pružene prakse skrbi. Razvojem sustava za palijativne pacijente prebrodile bi se poteškoće u donošenju kliničkih odluka u skrbi za palijativne pacijente i pacijente na kraju života. Povećati kvalitetu života uz što bolje razumijevanje kliničkih simptoma i potreba palijativnog pacijenta, osnovni je smisao ove skrbi.

 

Pred zastupnicima u Gradskoj skupštini Grada Zagreba nalazi se, na sljedećoj sjednici 10.09.2020.godine , prijedlog zaključka o prihvaćanju Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020. za Projekt „Svi za pamćenje“. Zašto je Grad čekao više od tri godine nakon objave otvorenog Poziva Ministarstva za demografiju, obitelj i socijalnu politiku, za dostavu projekata „Širenja mreže socijalnih usluga u zajednici“? Tek u lipnju ove godine Ministarstvo je donijelo odluku o financiranju novog gradskog projekta. Znamo li koliko tri godine znači u životu jednog oboljelog od ove bolesti, koliko tri godine znači članovima njegove obitelji koji skrbe o osobi oboljeloj od alzheimera?

Ukupna vrijednost projekta planira se u visini od 1.421.954, 69 kuna i čini 100% prihvatljivih troškova Projekta što znači da Gradski proračun neće biti opterećen. Ponovno pitanje, što smo čekali?

 

Cilj Projekta je pružanje podrške oboljelima i njihovim obiteljima, omogućavanje inkluzije, sve s krajnjim ciljem smanjenja troškova hospitalizacije. Projektom bi se pružile dvije nove usluge: uspostava popodnevnog boravka za oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija, radnim danom i subotom te uspostava mobilnog tima za prijevoz do boravka i podršku u svakodnevnim aktivnostima.

 

Kako su do sada neke planirane aktivnosti jednostavno zamrle, kao povećanje broja smještajnih kapaciteta za oboljele od ove teške bolesti (unutar Domova za starije, najave su bile većeg broja ležaja ali se zbog troškova svakodnevnog funkcioniranja odustalo). Vjerujemo da će ovaj projekt, bar za vrijeme trajanja biti velika podrša oboljelima i obiteljima. Nadamo se da će Minisatrstvo prepoznati potrebu i nastaviti s ovakvim povlačenjem sredstava i da Grad neće čekati kao do sada.

 

HSU Grada Zagreba predlaže u budućim projektima proširenje podrške i na vožnju i pratnju ovih oboljelih do liječnika. Naime, nerjetko oni koji o njima skrbe, djeca, rade jer od nečega se mora živjeti. Za odlazak liječniku za roditelja ne mogu dobiti bolovanje, a pratnja je nužna.

Nadalje inzistiramo da zakonodavac,Vlada poradi na uvođenju instituta njegovatelja za starije (roditelje). Ako su roditelji uži član obitelji kada je u pitanju ovrha nad mirovinom ukoliko djeca ne plaćaju alimantaciju zašto nije i u ovom slučaju uži član obitelji? Želimo smanjiti troškove hospitalizacije, želimo povećati kvalitetu života oboljelih i članova obitelji … moramo zatvoriti krug.